Hidrolati su koproizvod procesa destilacije biljnog materijala kojim se dobivaju eterična ulja. Taj proces daje dva komplementarna proizvoda: eterično ulje i hidrolat. Kad se tijekom procesa destilacije para ohladi i kondenzira, komponente netopive u vodi se odvoje od ostale tekućine. Dio netopiv u vodi je eterično ulje. Preostala «voda» je, zapravo, hidrolat. Hidrolat sadrži u vodi topive komponente destilirane biljke i sitno raspršene male količine eteričnog ulja (na litru hidrolata 1–4 kapi ulja).

Dok su u mnogim zemljama hidrolati danas artikl svakodnevne upotrebe, u našem podneblju ne postoji tradicija njihovog korištenja. Pod nazivom cvjetne vodice (što navodi na krivi zaključak, jer se hidrolati ne dobivaju samo tijekom destilacije cvjetnog materijala!), mnogi od njih su stoljećima bili poznati i korišteni u njezi lica, pripremi jela i kao obavezni preparati u kućnim apotekama. Najpoznatiji su ružina vodica, lavandina vodica i narančina vodica (dobivena tijekom destilacije narančinih cvjetova).

Hidrolati se mogu koristiti u obliku sprejeva (razrjeđeni ili ne – prema želji, namjeni i provjerenoj osobnoj osjetljivosti), za pripremanje obloga, maski i pakunga s glinom, u inhalacijama, kao baza vodicama poslije brijanja i depilacije i onima za njegu usne šupljine. Mogu se dodavati u kupke, vodu za parenje lica ili ispiranje kose, a  izvrsna su vodena faza u izradi krema ili sastojak parfemskih proizvoda vlastite izrade. Odabrani prema tipu kože, hidrolati su savršeni tonici i gotovi preparati za vlaženje kože.

Izuzetno je važna kvaliteta hidrolata koje se koristi, pa ih svakako treba nabavljati u trgovinama s provjereno kvalitetnom ponudom aromaterapijskih materijala (i kompetentnim osobljem). Također je od presudne važnosti ispravno čuvati hidrolate.